
Građani ne samo Kragujevca, svake godine šalju poruku da se nikada i nigde ne ponovi ono što se desilo 21. oktobra 1941. godine, kada su nemački okupatori streljali više hiljada civila u Kragujevcu. Bilo je teško poverovati da su pored toga, iz kragujevačke gimnazije izveli i nekoliko odeljenja na streljanje.
Krvava bajka
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu,
umrla je mučenickom smrću
četa đaka u jednom danu.
Iste su godine svi bili rodjeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu,
umrla je mučenickom smrću
četa đaka u jednom danu.
A pedeset i pet minuti
pre smrtnog trena
sedela je u đackoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške resavala: koliko može putnik ako ide peške...
i tako redom.
Misli su im bile pune istih brojki
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo,
da će vrlo dugo
trcati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu,
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.
Dečaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje posli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.